LOADING...

Mini Montenegro tura

Cetinje - Lovćen - Njeguši

 

Putevima Crnogorskih kraljeva

Izlet Mini-Montenegro tura vam omogućava da vidite Cetinje istorijsku prijestonicu Crne Gore, a danas grad muzeja i umjetnosti. Grad koji je nastao daleke 1482, kad je Ivan Crnojević posljednji vladar moćne srednjovjekovne države Zete, podigao sebi dvor pod Orlovim kršom (ubijeđen da će u ovom nepristupačnom ambijentu uspješnije odbraniti svoju državu od osvajača), a potom i manastir koji je namijenio za sjedište Zetske mitropolije. U novopodignuti manastir Ivan Crnojević je preneo i sjedište Zetske mitropolije, tako da je Cetinje, pored svjetovnog, postalo i duhovni centar u kome je Ivanov sin Đurđe Crnojević osnovao prvu ćiriličnu štampariju.  Pojava štamparije u srednjovjekovnoj Crnoj Gori, poslednjoj slobodnoj državi na Balkanu pred turskom najezdom, predstavlja svojevrstan kulturni fenomen evropskih razmjera. Gospodar Crne Gore, Đurđe Crnojević, kupuje u Veneciji štamparsku presu sa pokretnim slovima i počinje da štampa bogoslužbene knjige. Prva knjiga koja je iz ove štamparije izašla januara 1494. godine jeste Oktoih prvoglasnik.

Na Cetinju se nalaze tri velike hri- šćanske svetinje. U Cetinjskom ma-nastiru čuvaju se: ruka Sv. Jovana Krstitelja (ruka koja je krstila Isusa Hrista) i čestica Časnog Krsta Go-spodnjeg (dio krsta na kojem je razapet Isus Hrist), a u zgradi Vladi-nog doma u Plavoj kapeli: ikona Presvete Bogorodice Filermose. Prilikom posjete Cetinju možete posjetiti još i: Vlašku crkvu, Njegoševu Biljardu, dvor kralja Nikole, Zetski dom, Plavi dvorac, zgrade bivšeg austrougarskog, ruskog, francuskog, italijanskog, turskog i engleskog poslanstva.

U nastavku izleta posjetićemo Nacionalni park „Lovćen“ koji se nalazi na teritoriji cetinjske opštine. Ono  što je starim Grcima bio „Olimp“ to je „Lovćen“ za Crnogorce sa svojom visinom od 1.660 metara gde se najviše izdigao na vrhu Štirovnik i Jezerskom vrhu. Ovaj kraj predstavlja kolijevku crnogorske državnosti i crnogorske dinastije Petrovića, koja potiče iz pitomog lovćenskog sela Njeguši. Najslavniji crnogorski pjesnik i vladika Petar II Petrović - Njegoš sahranjen je na Jezerskom vrhu, jednoj od dve najviše tačke Lovćena. Njegoševa filozofska misao pretočena u njegovu poeziju, poštovanje prema Njegoševoj ličnosti, monumentalnost mauzoleja i pogled koji se sa vrha Lovćena pruža, svakodnevno privlače brojne turiste. Legendarni Bernard Šo, opčinjen prizorima koje je ugledao sa Lovćena, uzviknuo je: "Da li sam u raju ili na Mjesecu!?"

Pošto smo posjetili Lovćen krenućemo prema živopisnom planinskom selu Njeguši u kojem se nalaze rodne kuće Petra II Petrovića Njegoša i kralja Nikole I Petrovića. Njeguši su turistički lokalitet u kome i dan danas na hijerarhiji životnih vrijednosti Petrovići zauzimaju prvo mjesto. Na drugom mjestu je nadaleko čuveni njeguški sir koji je još u XVII vijeku ušao u njemačku antologiju svjetskih sireva. Na trećem mjestu je njeguški pršut. Na četvrtom  je mjestu medovina a na petom je kastradina – dimljena ovčetina. Šesto mjesto zauzima lincura – lozova rakija sa rijetkim travama i korenjem. Sve nabrojano učiniće Vaš boravak u smaragdnoj njeguškoj dolini veoma prijatnim.

Nakon pauze, u dogovoreno vrijeme krenućemo starim putem koji se vijugavo spušta niz Lovćen od Njeguša do Kotora a koji predstavlja svojevrstan arhitektonski relikt uklesan u stijene poznat kao Lovćenske serpentine, odakle će te moći da uživate u nezaboravnoj panorami bokokotorskog zaliva.

Davne 1812. istim putem krenuo je kršni Crnogorac Tomo Markov nekim poslom u Kotor. Kad je stigao nadomak grada odjednom se stuštilo nevrijeme praćeno strašnom grmljavinom. Znao je da se u blizini nalazi skrovište - Vilina pećina, te požuri i skloni se u nju. Tek što ukorači u kameni zaklon, silno se iznenadi ugledavši prelijepu djevojku bijelog lica s jagnjetom u naručju. Videvši ga zbunjenog i iznenađenog ona mu se obrati: „Ne boj se, neću ti ništa. Ja sam Ivana Proroković, pastirica, ćerka Lazara Prorokovića iz Kotora. Naša su pasišta pored pećine, pa sam se sklonila od nevremena.“ Tomo Markov nije ni slutio da će ga u pećini, gdje su nekad, prema predanju, boravile vile, nečujno, posred srca pogoditi strela ljubavi. Vratio se odmah na Njeguše i sa Petrovićima dogovorio prosidbu prelijepe Ivane, koliko jos istog dana. Tako se završila najljepša ljubavna priča o poznanstvu Njegoševe majke Ivane Proroković i Toma Markova Petrovića, oca Njegoševog.